6:37 PM
Aleksandar Aničić
Ti zvuci nam se stopiše sa radom srca. U sobi ja i moja sjena.U stvari tu je još neko.
Papir.Dadoh mu ulogu prijatelja ,a tintom mu i srce dadoh.Eto nek ima i to. Nek bar na taj suludi način primi nagradu za ono što uradi za mene do sada.Spustih glavu pa u čudu gledam u bijelo prostranstvo okovano malim,svijetlom plavom krvlju,iscrtanim linijama.Neki to zovu kockicama ili kvadratima .Ja bi prije nazvao sve to Prostorom za ispisivanje emocija.I uzmem olovku.Pa nanesem prvi red bola. Spretno nacrtah jedan (x). Znaš to sam ja. Simbolično ,čak i meni nepoznat fakor.Nikad ne upoznah do kraja samog sebe. Znači to je jedna nepoznata.
Ono bijelo prostranstvo je sada već bilo drugačije,a ja sklon dodavanju onog potrebnog dodah Jedan (y).Ili da nazovem to Jednu.pošto sad već u ipsilonu nađoh tebe .Čudna potreba da slovu dam ime i lik osobe koju na neki način..
I papir dobi ,sad neku sasvim drugu ulogu.Sada je on moj život.Površina je sada živa. Niz nju kroz dva slova teku životne struje.Ja i ti.U trenutku kad sam u sebi izgovorio ovo “Ja i ti “izmedju ova dva slova koja Nas prestavljaju ,ruka kao oteta od tijela doda maleni plus.Pa ponovi svoj ludi pokret i napisa jedno jednako.Sada smo bili već dvije nepoznate na vjetru i olujama koje život nosi i stvara.Ovo naše je sada zadatak.
I kako god da preturim i poslažem slova I brojeve ja postanem tvoja desna a ti moja lijeva strana . Znaš ona strana kraj srca. Valjda sam te otud i precrtao na papir.
I onda ,u svom ludilu koje stvorih,sa samo par poteza olovkom ,na pomisao i u zanesenosti Nama jedna suza mi se ote i pade u sredinu zadatka.I uradi baš ono što su i tvoje riječi tu noć,na tebi poznatom mjestu.Između naša dva slova napravi krivudavu liniju od tinte koja rastavi i pretvori od Nas samo Mene i Tebe.Ostadoše dva slova na različitim životnim putanjama .Iako to možda nije njihova volja.A u ostalom valjda se tako završava svaki zadatak ljudi koji nemaju pojma o ljubavi i matematici.
AUTOR:
 |
| Samir Šljivić |
Posted in: Urban Writers
