Nakon sjajne prošlogodišnje svirke na Prvom "Sarajevo Beer Festu", u
bh. prijestonicu ponovo stižu fantastični momci iz splitskog benda TBF
("The Beat Fleet"). Koncert će održati 10. maja u "Cinemasu". Izvest će
stare stvari, kao i one s još aktuelnog materijala "Pistaccio Metallic".
Za originalne, ironične i iskrene tekstove "Nostalgična", "Grad spava", "Uvik kontra" i brojne druge "kriv" je Aleksandar Saša Antić, tekstopisac i pjevač grupe ili, kako ga većinom nazivaju, prvi buntovnik splitskih repera. Ovaj kreativni četrdesetogodišnjak krajem januara je po drugi put postao otac, a supruga Ivana podarila mu je sina Marina.
Smak svita
Prvo što ste nakon rođenja sina rekli, jeste da ste zabrinuti, jer ga trebate izvesti na pravi put i usaditi mu ključne vrijednosti.
- Nema tu velike filozofije. Najbitnije je da bude istinoljubiv i da ima neki osjećaj za pravdu, koji je za mene veoma bitan. Nadamo se da ćemo mu usaditi dobre vrijednosti, a nešto će već pokupiti u školi, na ulici...
Karijeru ste počeli devedesetih, a danas većina u grupi gura ka četrdesetim godinama. Koliko su se neki životni stavovi promijenili?
- Ne znam, čini mi se da su stavovi isti, samo se na drugi način izražavaju. Mislim da se stavovi i nisu baš promijenili nego društvo u kojem živimo.
Utječe li stanje u društvu i na Vašu vrstu umjetnosti?
- Veoma volim čitati, najviše domaće autore. Što se tiče našeg društva, uzmem Krležu ili Antića i onda imam osjećaj da se ništa nije promijenilo i da je sve isto kao i prije. Uvijek postoji neka deprimirajuća spoznaja, ali se nadam da će se to nekako promijeniti. Svi treba da učimo na greškama. I ako ih ponavljamo, ljudski je griješiti. Učiš dok živiš i to se sve vrti ukrug. Učiš čitav život i griješiš čitav život.
Šta biste uradili da sutra bude, kako Vi u pjesmi kažete, "smak svita"?
- Baš kao i u pjesmi, izvadio bih bocu za posebne prilike, jer posebnije neće biti. Ženu i djecu pod ruku i u Njemačku.
Solo Buendija
Iako zvuči kao lik iz meksičke sapunice, Alejuandro Buendija je Vaš alter ego. Da li on umire ili je kod njega "happy end"?
- Ma, bio je malo u penziji, sada je opet nešto počeo da radi. Trenutno priprema neke nove stvari za materijal solo Buendija.
Bliži li se penzija TBF-u?
- To, vjerovatno, neće zadugo. Penzija je meni kao neki pansion, gdje se pansioniše čitav život. Imam veliku sreću, ali ne znam čime sam je zaslužio. Sreća je u tome što radim ono što volim i imam dobru inspiraciju. Živim za to što radim i radim da preživim. Pare dođu i odu. Vjerujem da je materijalno bogatstvo ekvivalent duhovnog. TBF planira da se okupi najesen pa da radimo nove stvari. Imamo dosta ideja, tekstova, samo da nađemo lijevak da tu gomilu stvari fokusiramo u mlaz.
Zanimljivo je da ste studirali brodogradnju, a potom sociologiju i filozofiju. Šta je s Vašim diplomama?
- Sad ću ja ponovo upisati nešto. Šalim se, ali samo da znate da nikad nije kasno. Nisam završio nijedan fakultet, nemam diplomu, ali sam to iskoristio profesionalno ovako i uletio u muziku. Mislim da ni za koga nije dobro da ja diplomiram. Da sam, recimo, završio za profesora, vjerovatno bih se odao alkoholu, a ovako...
Danas publika tretira sve živo
Muzička scena nekada i sada?
- Čini mi se da publika danas tretira sve živo što izađe. Nije kao prije, kada izađe jedan album i slušaš ga dva mjeseca. U principu, nije izlazilo toliko stvari, niti je bila tolika medijska pokrivenost. Danas je teže i novim izvođačima, koji ti se moraju dopasti na prvu.
"Štuke" su za mene broj 1
Snimili ste "Situacije" s Frenkiejem, radili ste s Edom Maajkom, svi znaju da ste ludi za "Štukama"... Volite bh. muzičare?
- "Letu štuke" su za mene broj jedan u regionu. Edu Maajku i Frenkieja poznajem dugo i veoma smo dobri tako da su se saradnje s njima desile spontano. Čast mi je bilo raditi s Frenkiejem, jer mu je novi album vrhunski.
Mladen je u prvom planu
Vi ste najstariji član benda, moraju li Vas slušati?
- Ne radimo mi na tom principu, to je uvijek kontraproduktivno. Pokazalo se s vremenom da, kada neko insistira na nečemu, onda to sto posto neće proći. Nikada nismo funkcionirali ni na tipu frontmena. Recimo da je to Mladen (Badovinac, op. a.), jer je on kao figura i u prvom je planu na bini pa je možda i najprepoznatljivija faca od nas.
Za originalne, ironične i iskrene tekstove "Nostalgična", "Grad spava", "Uvik kontra" i brojne druge "kriv" je Aleksandar Saša Antić, tekstopisac i pjevač grupe ili, kako ga većinom nazivaju, prvi buntovnik splitskih repera. Ovaj kreativni četrdesetogodišnjak krajem januara je po drugi put postao otac, a supruga Ivana podarila mu je sina Marina.
Smak svita
Prvo što ste nakon rođenja sina rekli, jeste da ste zabrinuti, jer ga trebate izvesti na pravi put i usaditi mu ključne vrijednosti.
- Nema tu velike filozofije. Najbitnije je da bude istinoljubiv i da ima neki osjećaj za pravdu, koji je za mene veoma bitan. Nadamo se da ćemo mu usaditi dobre vrijednosti, a nešto će već pokupiti u školi, na ulici...
Karijeru ste počeli devedesetih, a danas većina u grupi gura ka četrdesetim godinama. Koliko su se neki životni stavovi promijenili?
- Ne znam, čini mi se da su stavovi isti, samo se na drugi način izražavaju. Mislim da se stavovi i nisu baš promijenili nego društvo u kojem živimo.
Utječe li stanje u društvu i na Vašu vrstu umjetnosti?
- Veoma volim čitati, najviše domaće autore. Što se tiče našeg društva, uzmem Krležu ili Antića i onda imam osjećaj da se ništa nije promijenilo i da je sve isto kao i prije. Uvijek postoji neka deprimirajuća spoznaja, ali se nadam da će se to nekako promijeniti. Svi treba da učimo na greškama. I ako ih ponavljamo, ljudski je griješiti. Učiš dok živiš i to se sve vrti ukrug. Učiš čitav život i griješiš čitav život.
Šta biste uradili da sutra bude, kako Vi u pjesmi kažete, "smak svita"?
- Baš kao i u pjesmi, izvadio bih bocu za posebne prilike, jer posebnije neće biti. Ženu i djecu pod ruku i u Njemačku.
Solo Buendija
Iako zvuči kao lik iz meksičke sapunice, Alejuandro Buendija je Vaš alter ego. Da li on umire ili je kod njega "happy end"?
- Ma, bio je malo u penziji, sada je opet nešto počeo da radi. Trenutno priprema neke nove stvari za materijal solo Buendija.
Bliži li se penzija TBF-u?
- To, vjerovatno, neće zadugo. Penzija je meni kao neki pansion, gdje se pansioniše čitav život. Imam veliku sreću, ali ne znam čime sam je zaslužio. Sreća je u tome što radim ono što volim i imam dobru inspiraciju. Živim za to što radim i radim da preživim. Pare dođu i odu. Vjerujem da je materijalno bogatstvo ekvivalent duhovnog. TBF planira da se okupi najesen pa da radimo nove stvari. Imamo dosta ideja, tekstova, samo da nađemo lijevak da tu gomilu stvari fokusiramo u mlaz.
Zanimljivo je da ste studirali brodogradnju, a potom sociologiju i filozofiju. Šta je s Vašim diplomama?
- Sad ću ja ponovo upisati nešto. Šalim se, ali samo da znate da nikad nije kasno. Nisam završio nijedan fakultet, nemam diplomu, ali sam to iskoristio profesionalno ovako i uletio u muziku. Mislim da ni za koga nije dobro da ja diplomiram. Da sam, recimo, završio za profesora, vjerovatno bih se odao alkoholu, a ovako...
Danas publika tretira sve živo
Muzička scena nekada i sada?
- Čini mi se da publika danas tretira sve živo što izađe. Nije kao prije, kada izađe jedan album i slušaš ga dva mjeseca. U principu, nije izlazilo toliko stvari, niti je bila tolika medijska pokrivenost. Danas je teže i novim izvođačima, koji ti se moraju dopasti na prvu.
"Štuke" su za mene broj 1
Snimili ste "Situacije" s Frenkiejem, radili ste s Edom Maajkom, svi znaju da ste ludi za "Štukama"... Volite bh. muzičare?
- "Letu štuke" su za mene broj jedan u regionu. Edu Maajku i Frenkieja poznajem dugo i veoma smo dobri tako da su se saradnje s njima desile spontano. Čast mi je bilo raditi s Frenkiejem, jer mu je novi album vrhunski.
Mladen je u prvom planu
Vi ste najstariji član benda, moraju li Vas slušati?
- Ne radimo mi na tom principu, to je uvijek kontraproduktivno. Pokazalo se s vremenom da, kada neko insistira na nečemu, onda to sto posto neće proći. Nikada nismo funkcionirali ni na tipu frontmena. Recimo da je to Mladen (Badovinac, op. a.), jer je on kao figura i u prvom je planu na bini pa je možda i najprepoznatljivija faca od nas.
Izvor: