5:32 PM
Aleksandar Aničić
 |
| Samir Šljivić |
......Znaš svjetlosti ,tebe mi još sam tu.
Tu sam kao zakletva,kao sunce svake zore,vječan kao riječ.
A ti negdje tamo.Ukralo te vrijeme,bacilo onamo na put ,od mene .
Eh! A znaš, svako jutro namirišem dan tobom i probudim um trčeći sjećanjima za tvojom kosom.U mom umu i krvi mojoj strujiš kao bol.Bujica prećutanih riječi.Revolt sudbine nadamnom samim.
Pa reko bi ti dabogda ostala ista, kao ulice što u bezdan vode noge.Ko ulice koje su u bezdan hiljaditi put vodile mene.Onda kad sam tuda tražio tebe.Dabogda srce prepuklo kunem se čak i kad sam sebe ogledao u mom umu kao u ogledalu bila si ista .Sa dobro uigranom životnom koreografijom,pogledom dobro znanog stranca što mrzi me onoliko kolko me voli,a rukama grabi i bježi od ljubavi.Reko sam ti nisam on.Ja sam mrzio sebe volio nas a mrzio grad.Grad jer te pustio ,otišla si u drugi.Otišla njemu .
Kažem ti..
Dabogda ostala ista pa makar...
Dabogda..
Tu sam kao zakletva,kao sunce svake zore,vječan kao riječ.
A ti negdje tamo.Ukralo te vrijeme,bacilo onamo na put ,od mene .
Eh! A znaš, svako jutro namirišem dan tobom i probudim um trčeći sjećanjima za tvojom kosom.U mom umu i krvi mojoj strujiš kao bol.Bujica prećutanih riječi.Revolt sudbine nadamnom samim.
Pa reko bi ti dabogda ostala ista, kao ulice što u bezdan vode noge.Ko ulice koje su u bezdan hiljaditi put vodile mene.Onda kad sam tuda tražio tebe.Dabogda srce prepuklo kunem se čak i kad sam sebe ogledao u mom umu kao u ogledalu bila si ista .Sa dobro uigranom životnom koreografijom,pogledom dobro znanog stranca što mrzi me onoliko kolko me voli,a rukama grabi i bježi od ljubavi.Reko sam ti nisam on.Ja sam mrzio sebe volio nas a mrzio grad.Grad jer te pustio ,otišla si u drugi.Otišla njemu .
Kažem ti..
Dabogda ostala ista pa makar...
Dabogda..
Posted in: Urban Writers
