10:27 PM
Aleksandar Aničić
 |
| Azem Kurtić |
Znala je ona kako će oplesti mrežu svojim prstićima oko moga srca i tako ga vječno rezervisati za sebe. Znala je, prokleta neka bude sad. Ja, uvijek pomalo zaluđen i u svom svijetu, sve to dopustih bez prigovora. Bio sam poput zeca koji je utrčao u zamku iako je znao da se ona tamo nalazi i čeka svoju žrtvu.
Ovih dana, često pomislim kako je gora čak i od crne udovice. Ona me je otrovala, ali me nije ubila. Ortovala me umiljatim riječima, nevinim pogledom i biserima što su se u dva pravilna reda pojavljivala ispod njenih usana kada bi se smijala. I onim nehotičnim dodirima samo je pojačavala dozu otrova što kola mojim venama. Neka joj je duši na teret svaka moja suza, svaka cigareta kojom sam zaprljao pluća i svaka kap alkohola koju sam popio dok se ona negdje smijala.
Iako mi je pamet govorila da se sklonim, daleko od njene magije, srce me vuklo baš u njenom smijeru. Kao da mi je u prsima neki magnet, a ona metal, koji me silovito privlači sebi. Još jednom, prokleta neka bude, pola moga života mi je oduzela.-
Gospođica crne, kovrdžave kose, smeđih očiju i pogleda nježna poput leptira, u kojem je ipak bilo nešto tužno, u čudu me posmatrala dok sam joj ovo sve govorio. Ona nije bila navikla na ispovijedi mušterija dok je radila za blagajnom. Samo je radila svoj posao, kucala i naplaćivala proizvode.
- Oprostite mi molim Vas, ja stvarno ne znam zašto govorim ovo Vama, lijepoj i nikome krivoj dami. Ja sam samo došao da kupim još jednu bocu alkohola i pakiranje cigareta. Idem ja sad da nastavim sa svojim jadikovanje, patnjom i neizmjernom tugom. Doviđenja, i hvala Vam, što ste me saslušali.-
Ispratila me svojim pogledom iz minimarketa, dok je u njenim mislila kolalo hiljade mogućnosti ko bi mogao biti mladić, koji zbog ljubavi, izgleda poput starca.
Posted in: Urban Writers
