''Breakdance-a ima i u Crnoj Gori''-RIDE Crew (intervju)

Breakdance je jedan od četiri elementa Hip hopa. Ples koji neki nazivaju ‘’okretanjem na glavi’’ a neki  ‘’načinom života’’ u Crnoj Gori nije baš popularan. Gotovo nikakvi uslovi za treniranje i nedostatak ljudi kako bi formirali grupe koje ‘’brejkuju’’ doveo je do situacije da postoji svega jedna ekipa koja pleše. ‘’RIDE Crew’’ postigao je koliko-toliko publicitet nakon pojavljivanja na show-u ‘’Ja Imam Talenat’’, s ciljem da pokušaju unaprijediti svoje umjeće i privući još mladih da postanu bboy-evi. Bboy Amon Rašo (Rašo Popović), jedan od članova RIDE-a, pokušao je da nam približi svoje viđenje suštine bboying-a.

-Zdravo Rašo. Nedavno se završio show “Ja Imam Talenat”, gdje je tvoj crew bio jedan od polufinalnih učesnika. Koji je  bio cilj vašeg prijavljivanja, I da li su reakcije ljudi bile očekivane?  

-Zdravo Snežo. Cilj našeg prijavljivanja prije svega je bio taj da pokažemo ljudima u Crnoj Gori, da plesa kojim se mi bavimo ima i kod nas, što i jeste glavni razlog našeg pojavljivanja u emisiji "Ja imam talenat". Što se tiče reakcija ljudi, i jesu i nisu bile očekivane, naravno očekivao sam da će čuti za nas i da ćemo tim putem biti malo eksponirani i eto da kažem "poznati", ali i ne baš toliko koliko izgleda jesmo, bolje reći koliko nas zapravo ljudi smatraju da jesmo, a u suštini i nismo.

- Već dugo godina si ''bboy'', kako je sve to počelo, I otkud ideja da to bude baš  breakdance?

-Oduvijek sam želio nešto više, naravno samim tim da se u tome nečemu i pronađem. Motivaciju za bboying još od malena mi je dao spot u kom sam vidio brejkera, to mi je zapravo i bio prvi put da vidim brejking. Posle određenog vremena sam kupio igricu "Bboy" preko koje sam u početku i “skidao” pokrete, bar neke osnovne, ili da kažem "najlakše pokrete". Kasnije sam upoznao druga koji je takođe znao par pokreta, počeli smo da razmjenjujemo znanje, a i ubrzo se skupila ekipa koju su sačinjavala četiri brejkera, uključujući i mene, zvala se "Fantastic 4 crew". Trenirali smo na ulici, na kartonima koje smo skupljali i lijepili kako bi smo mogli da treniramo cijeli dan. U početku smo nastupali na dječijim rođendanima a za uzvrat smo ponekad dobijali prostoriju u kojoj smo mogli da treniramo posle nastupa. Razna putovanja, upoznavanja sa drugim ekipama brejka, su nam pomogli da savladamo osnove i saznamo nesto više o tome što radimo. 

-Ono  što je zapravo najzanimljivije je da ste vi jedini “bboying crew” u državi.  Zbog čega, po tvom mišljenju nema  više ljudi koji plešu break I da li je to što ste jedini prednost ili  mana?

-Istina je da smo jedina "Bboying" ekipa u državi. A moje mišljenje zašto je to tako je da, ni mi, ni prethodne generacije brejkinga u Crnoj Gori nisu uspjele da prošire ples ovdje, a samim tim mislim da niko ovdje i nije baš pokazivao neku pravu suštinu brejka, zbog toga danas ljudi to smatraju "repovanjem na glavi" ili mozda "valjanje po podu". A mislim da ima  veze i sa samim mentalitetom naroda. A to što smo jedina ekipa brejka  nije baš prednost, više gledam na to kao na manu, iz razloga što bi mnogo lakše bilo da nismo jedini.

-Često se može čuti od breakdancera da to u suštini nije samo ples, već stil zivota, na koji način ti to doživljavaš?  I, koliko je  istinit  taj stav?

 -Prije svega bboying jeste način života a ne samo ples. Brejking doživljavam kao stil života u kojem mogu da budem slobodan, u kojem mogu da budem ja, u kojem svu svoju pozitivu, negativu, ili bilo koju drugu emociju mogu da ispoljim kroz taj ples. U početku, kao i većini, je to bilo kul kao aktivnost, ali vremenom kad uđe pod kožu shvatiš da si to ti, i da je to dio tebe, da je to način na koji gledaš svijet, nacin na koji se oblačiš, hodaš, ponašaš, plešeš, dijeliš, pričaš itd itd... A kad gledamo koliko je istinit taj stav, sa moje strane je najiskreniji, koliko ulažeš sebe u brejk, toliko ti se to i vraća.

-Ono  što  me zanima je,  na koji način ljudi oko tebe  prihvataju  momke koji ‘’se okreću na glavi’’  s obzirom  na to da tako uglavnom nazivaju to što radite?

 -Pa ne samo brejkeri nego i drugi umjetnici Hip Hop kulture koji su u Crnoj Gori i nisu baš prihvaćeni od strane naroda. Striktno za brejking, smatraju to kao "repovanje na glavi", samo to govori o tome koliko nas ima ovdje i koliko je to zapravo "prošireno". Ljudi ovdje to nisu puno gledali, pa ne mogu razumijeti to toliko, naravno ne mogu reći da niko to ne voli, ima ljudi koji to podržavaju, ali ti ljudi su manjina. Nadam se da smo našim uspjehom u emisiji "Ja imam talenat" ,da kažem, ljudima malo otvorili oči što se tiče ovog plesa.

-Kada je u pitanju ples, kažu da je energija najvažnija, možes li malo bolje da objasniš svima o čemu se zapravo radi I šta se dešava onog momenta kada krene muzika? :)

 -Da naravno, najvažnija je energija. Pokret kad se radi, treba da se radi sa maksimalnom energijom koja se prenosi u pokretu, a samim tim i drugim ljudima dok plesač pleše. U trenucima kad krene muzika i počnem da plešem maksimalno sam u tome, i tu smo samo ja i muzika, nema ničeg drugog, tako se ispoljava energija, a i uopšte tako se najbolje pleše.

-“Battle”  i “ freestyle”  se vrlo često koriste  uopšte  u  Hip hopu, koliko to utiče na kreativnost  I koliko je značajno savladati ova dva vida izražavanja da bi  postao plesač?

 -Pa to i jesu dva najbitnija vida za savladati kako bi postao kompletan plesač, prvo freestyle se mora znati ne samo da bi mogao plesač da "betla" nego uopšte da igra. Freestyle, sama riječ- slobodan stil, je momenat gdje možeš da pokažeš svoje sposobnosti i koliko si zapravo kreativan, u početku to ide malo teže zbog flow-a i svega što je bitno ne samo za ples nego i bilo koji drugi element kulture. Betlanjem i fristajlanjem sa novim ljudima se skuplja iskustvo, i na same betlove ljudi se motivišu, inspirišu jedni druge, i tako se postaje bolji u tome.

-San većine bboy-eva je da se pojave na “Red Bull BC One”-u. Ti si prije nekoliko dana stigao sa kvalifikacionog  takmičenja Red Bull-a, gdje si ušao u prvih 16. Kakav je osjećaj biti dio najvećeg svjetskog  bboy  takmičenja  i kolika je motivacija to što iz sredine  u kojoj nema baš mnogo razumjevanja za stvari koje radiš  postigneš  prilično  značajan uspjeh?

 -Bio sam na betlu "Red Bull Bc One Cypher Serbia 2013" održanom u Beogradu, iskreno i nisam očekivano ušao u top 16 bboy-eva od otprilike 70 prijavljenih takmičara. To mi je dalo ogromnu motivaciju, a osjećaj je stvarno nevjerovatan, pa eto ne mogu da ga opišem ovdje. :D 

-Otvorio si neku vrstu škole za break, pa me za kraj interesuje, da li to vidiš kao način da povećaš  interesovanje ljudi,  i suštinski  koje je tvoje mišljenje na čemu sve treba raditi da bi se proširila misao o Hip hopu kao kulturi?

- Da, školu Brejkinga takođe gledam kao jedan od načina širenja bboyinga u Crnoj Gori, za sada to ide odlično, vidjećemo što će da bude u budućnosti. 
Da bi se proširila Hip hop kultura u Crnoj Gori, ljudi koji imaju ikakve veze sa tim ovdje bi trebali da rade zajedno, da se više ulaže u to, jer ovdje ima dosta onih koji se razumiju u to i koji su dobri u tome što rade, ali mana je što većina nije zajedno. Što više organizacija, okupljanja, betlova, sarađivanja, nastupa i svega što može da se radi povodom toga, i mislim da bi se kultura proširila ovdje brže.

Posted in: bboying,BreakDance,Crna Gora,Ride Crew