10:39 PM
Unknown
Eldar Jaškić
Ležim ti u krilu, poput djeteta. Tvoje lice nadvilo se
nad mojim kao sjajna mjesečina. Tvoja ljepota je ne uporediva. Tvoje usne
obrazuju osmjeh, o kako ti sreća lijepo stoji. Tvoje usne sočne kao jagode,
tvoje oči sjajnije od zvijezda. Ti, ti si rođena za sreću. Pa zašto se vežeš za
zanesenjaka, slijepca a stvarnost? Zašto se vežeš za čovjeka koji bi mjenjao
zvijezde za par loših sijalica samo zato što su mu bliže? Zašto, srećna, da se vežeš za goniča sreće? Za čovjeka koji
bi dao svo zlato da samo na tren još jednom osjeti usdrhtalost, čari sreće?
Zašto da ti tvoju sreću kradem svojom sudbinom ovakvom kakva jest, crna i
duboka? Ali ti dodaješ boje na platno života moga. Ti pušeš u plamen ljubavi ne
bi li se rasplamsao. Ne, zalud je pokušavati! Ja sam jednostavno izgubljen međ
zvijezdama, tamo gdje se ne poznaje ništa ovosvjetsko. Mislim da bi bila srećna
i bez toga, ali ako će sve to izmamiti još jedan tvoj divni osmjeh dat' ću sve
što imam i ostati zarobljen negdje u svemiru. Zauvjek!
Posted in: Urban Writers
