Žanrovi su zlo! ~ Magazin urbane kulture » id='fb-root'/>

Tuesday, March 19, 2013

Žanrovi su zlo!



            - "Ti si reper, kako možeš to slušat?"

Rečenica koja me tjera na povraćanje. Pored svih odgovora koje normalnom čovjeku mogu pasti na pamet, jedino što meni tada padne na pamet je slika u kojoj dotičnom sagovorniku lupam facu od pod. Koji je prepun izlomljenog stakla. Ali avaj, to je u predivnoj nam državi nezakonito, pa ga mirno odmjerim, progutam dobar komad vatre i promrsim rečenicu(koja je inače naslov ove kolumne) kroz zube. Tišina. Sagovornik pokušava procesuirati izjavu, a ja već pokušavam smisliti način da pobjegnem od njega.

            "Al brate, rapp je rapp, ne možeš u to dirat!"

            Brate? Žalim što dijelim planetu sa takvim k'o ti, još brat da ti budem, taman posla. Rap? Ne, nikada nisam "dirao u to". Ali reperi? To je već druga stvar. Hmm, reper. I taj izraz je ovih dana precijenjen. Uz dužno poštovanje svima koji taj epitet ponosno kače na rever, još puno vode mora proći ispod mosta dok to postanete. Tjah, to je potpuno druga tema, o njoj drugi put.

            Ovakve razgovore vodim skoro svaki dan. Šta ćeš, mora se. U jednom od tih razgovora neko mi reče "edukuj se o rappu". Ma jel' ? Ti mi reci, ne možeš sastaviti 2 gramatički ispravne rečenice, a srednju školu ne bi završio da ti babo nije naš'o štelu. NEĆU!!! I svako ko mi to kaže dobit će ovaj odgovor. Samo zato što ne znam nabrojati sve old-school repere ili ne znam napamet njihove pjesme, ne znači da ne mogu procijeniti koja je pjesma dobra ili nije(gledajući po tehničkim standardima). Šta je meni lično dobro, to je druga priča. Današnji rapp nije. Imajte na umu da ovo pišem kao slušalac i dio publike, nikako ne pretendiram da je moj rad nešto posebno.

            Vraćam se nazad u neka doba kada sam počeo slušati ovu muziku i do dan danas ne mogu naći onu prelomnu tačku kada je žanr postao religija. "4 elementa, 1 ljubav" Jake li ljubavi. Konji. Ne mogu se oteti utisku da su takvi u stvari konji, usmjereni samo na jednu stvar, ništa više ne postoji van njihovog perfektnog mikro-univerzuma. Radi toga da propustim genijalce kao što su Balašević, Stefanovski, Dedić, Damir Imamović, Mars Volta, Pink Floyd i mnogi drugi? Ne hvala. Baš skoro mi jedna draga osoba reče jednu još dražu rečenicu: "ne možeš zbog jednog žanra propustit svu genijalnost svijeta". Parafraziram, nek' mi halali ako nije tačno ovako rekla. I stvarno je tako. Player mi je u posljednje vrijeme totalno amputiran rappa bilo koje vrste, ali i dalje obožavam pisanje tih tekstova i još uvijek osjetim da srce preskoči otkucaj ili dva kada vidim mikrofon.

            Dugo nisam pisao kolumne, malo sam ispao iz forme, ne zamjerite, u skorije vrijeme se namjeravam aktivirati, ovo je čisto malo da uđem u fazon. Da zaključim: proširite vidike. Nije sramota reći da odkidate na neku pjesmu koja možda i nije toliko "underground" ili "real". I nikako nije sramota reći da niste čuli za nekog repera koga drugi kuje u zvijezde(vjerujte, pričam iz iskustva). Srce drugovi, srce, bez njega nema ništa. A ne možete ga uporno puniti jednom stvari, treba imati mjeru u svemu. Dokazano je da muzika utiče na rast biljaka, šta onda sve nama radi. Ali svijet se ne mijenja jednom pjesmom. Sa više njih možda, ali sa jednom nikako. Živili i do čitanja!!!

Asmir G.

Facebook Blogger Plugin by http://urbanourban.blogspot.com./ | M.U.K.
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Blogger Templates