- "Ti
si reper, kako možeš to slušat?"
Rečenica koja me tjera na
povraćanje. Pored svih odgovora koje normalnom čovjeku mogu pasti na pamet,
jedino što meni tada padne na pamet je slika u kojoj dotičnom sagovorniku lupam
facu od pod. Koji je prepun izlomljenog stakla. Ali avaj, to je u predivnoj nam
državi nezakonito, pa ga mirno odmjerim, progutam dobar komad vatre i promrsim rečenicu(koja
je inače naslov ove kolumne) kroz zube. Tišina. Sagovornik pokušava
procesuirati izjavu, a ja već pokušavam smisliti način da pobjegnem od njega.
"Al
brate, rapp je rapp, ne možeš u to dirat!"
Brate?
Žalim što dijelim planetu sa takvim k'o ti, još brat da ti budem, taman posla.
Rap? Ne, nikada nisam "dirao u to". Ali reperi? To je već druga
stvar. Hmm, reper. I taj izraz je ovih dana precijenjen. Uz dužno poštovanje
svima koji taj epitet ponosno kače na rever, još puno vode mora proći ispod
mosta dok to postanete. Tjah, to je potpuno druga tema, o njoj drugi put.
Ovakve
razgovore vodim skoro svaki dan. Šta ćeš, mora se. U jednom od tih razgovora
neko mi reče "edukuj se o rappu". Ma jel' ? Ti mi reci, ne možeš
sastaviti 2 gramatički ispravne rečenice, a srednju školu ne bi završio da ti
babo nije naš'o štelu. NEĆU!!! I svako ko mi to kaže dobit će ovaj odgovor.
Samo zato što ne znam nabrojati sve old-school repere ili ne znam napamet
njihove pjesme, ne znači da ne mogu procijeniti koja je pjesma dobra ili
nije(gledajući po tehničkim standardima). Šta je meni lično dobro, to je druga
priča. Današnji rapp nije. Imajte na umu da ovo pišem kao slušalac i dio
publike, nikako ne pretendiram da je moj rad nešto posebno.
Vraćam se
nazad u neka doba kada sam počeo slušati ovu muziku i do dan danas ne mogu naći
onu prelomnu tačku kada je žanr postao religija. "4 elementa, 1
ljubav" Jake li ljubavi. Konji. Ne mogu se oteti utisku da su takvi u
stvari konji, usmjereni samo na jednu stvar, ništa više ne postoji van njihovog
perfektnog mikro-univerzuma. Radi toga da propustim genijalce kao što su
Balašević, Stefanovski, Dedić, Damir Imamović, Mars Volta, Pink Floyd i mnogi
drugi? Ne hvala. Baš skoro mi jedna draga osoba reče jednu još dražu rečenicu:
"ne možeš zbog jednog žanra propustit svu genijalnost svijeta".
Parafraziram, nek' mi halali ako nije tačno ovako rekla. I stvarno je tako.
Player mi je u posljednje vrijeme totalno amputiran rappa bilo koje vrste, ali
i dalje obožavam pisanje tih tekstova i još uvijek osjetim da srce preskoči
otkucaj ili dva kada vidim mikrofon.
Dugo nisam
pisao kolumne, malo sam ispao iz forme, ne zamjerite, u skorije vrijeme se
namjeravam aktivirati, ovo je čisto malo da uđem u fazon. Da zaključim:
proširite vidike. Nije sramota reći da odkidate na neku pjesmu koja možda i
nije toliko "underground" ili "real". I nikako nije sramota
reći da niste čuli za nekog repera koga drugi kuje u zvijezde(vjerujte, pričam
iz iskustva). Srce drugovi, srce, bez njega nema ništa. A ne možete ga uporno
puniti jednom stvari, treba imati mjeru u svemu. Dokazano je da muzika utiče na
rast biljaka, šta onda sve nama radi. Ali svijet se ne mijenja jednom pjesmom.
Sa više njih možda, ali sa jednom nikako. Živili i do čitanja!!!
Asmir G.